Ja se ponosim time što stojim na čelu armije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima i svim narodima Jugoslavije čini čast što imaju takve kćeri.” – TITO
Na današnji dan – 6. 12.1942. – U Bosanskom Petrovcu, za vrijeme Drugog svjetskog rata, osnovan je Antifašistički front žena (AFŽ), ženska društveno–politička organizacija.
Žene u borbi
Početkom ustanka i u vrijeme osnivanja prvih organa narodne vlasti, žene su se uključivale u široki narodni front. Širom zemlje osnivane su razne organizacije žena ciljevi koji su bili isti: oslobođenje zemlje od okupatora i borba za ravnopravni položaj žena u društvu. One su se masovno priključivale NOP-u kao borci, vojni i politički rukovodioci, liječnice, bolničarke, a posebno kao aktivne sudionice u zaleđu fronta.
O značajnom učešću žena u NOB-u treba istaknuti primjer Prve ženske partizanske četa koja je formirana u Trnavcu 25. kolovoza 1942. godine kao jedinstveni događaj, ne samo na našim prostorima već i u pokretima otpora svih europskih zemalja. U Trnovcu se skupilo oko 700 žena, a u četu je uvršteno tek njih 74 (omladinke od 15 do 25 godina starosti i jedna žena od 32 godine). Sve pripadnice čete bile su iz sela istočne Like i sve su bile srpske nacionalnosti. Čin šišanja kose po ulasku u jedinicu, oblačenje u „muške“ uniforme, vojna obuka kroz koju su morale proći bio je dokaz njihove ustrajnosti u namjeri da se priključe partizanskim jedinicama kao doista ravnopravne partizanke. Zbog masovnog odaziva žena u Lici su od 10. rujna do 15. listopada 1942. godine formirane su još četiri isključivo ženske čete.
Na Prvoj zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu, u prosincu 1942. godine, AFŽ je postao jedinstvena organizacija svih žena Jugoslavije i važan činitelj u Narodnom frontu u pogledu mobilizacije žena u antifašističkoj borbi, te u borbi za novo uređenje zemlje. Organizacije žena osnivale su se na istim temeljima kao i organizacije Narodnog fronta, kojih su bili kolektivnim članovima. Posebni odbori AFŽ-a skupljali su hranu, odjeću i sanitetski materijal za Narodnooslobodilačku vojsku, brinuli su se za obradu zemlje, za žetvu i sjetvu, za bolnice, za djecu, za kurirsku službu i slično.
Rad mjesnih odbora Antifašističkog fronta žena odvijao se kroz redovite tjedne sastanke, sakupljanje hrane, obuće, odjeće i drugog materijala za partizane i ilegalce, njegu ranjenika, obrađivanje polja, držanje straža. Važan je bio i „politički rad“ koji je podrazumijevao čitanje propagandnog materijala, raspravljanje o događajima na frontu i sl. Mjesni i drugi odbori AFŽ-a bili su povezani s drugim organizacijama u narodnooslobodilačkom sustavu: Savezom komunističke omladine (SKOJ), narodnooslobodilačkim odborima (NOO) i drugim organizacijama. U mjesnim odborima AFŽ-a bar jedna članica bila je „skojevka“, a u mjesnim narodnooslobodilačkim odborima bila je uvijek bar jedna žena.
Žene su žrtvovale svoje mlade živote, svjesne da je put do ciljeva NOB-a u Hrvatskoj moguće ostvariti samo bespoštednom borbom s nositeljima najstrašnije ideologije u povijesti naših naroda – fašizma.
Nije se rijetko dešavalo da su borci poslije napornih pokreta i borbi padali od umora, a partizanke nastavljale obavljati razne “domaćinske poslove”. Samo spretne ženske ruke mogle su pomoći borcima u brizi za lakše ranjenike i bolesnike, te u izvršavanju mnogobrojnih „neborbenih poslova“. U kulturno-zabavnom životu svojih jedinica partizanke su bile nezamjenjive sudionice. Kao odlične pjevačice, recitatorke i glumice sudjelovale su u umjetničkim programima priredaba organiziranih za borce i narod.
Koliku vrijednost su predstavljale žene-borci u NOB-u spoznalo se i kad su zarobljeni njemački oficiri priznavali da se njima i njihovim vojnicima “ledila krv u žilama” kada bi u bliskim borbama čuli među partizanima ženske glasove i njihove pozive “na juriš”. Ženske glasove primali su kao da dolaze s onu stranu ovozemaljske zbilje, kao prijetnju i opasnost od koje nema spasa i zaklona.
O značajnom učešću žena svjedoče i podaci da su u NOB-u u Hrvatskoj s puškom u ruci sudjelovale 43.660 žena, da je živote položilo 4.579 žena, da su 40.150 žena stradale kao žrtve fašističkog terora i da je od 290 proglašenih narodnih heroja samo 18 žena, od kojih su njih 14 položile svoje živote u NOB-u.
Slava im i hvala! SF/SN!
