Europa se često predstavlja kao prostor jednakosti, demokracije i ljudskih prava. Međutim, kada je riječ o Romima, a posebno o Romkinjama, ta slika izgleda drugačije. Najnovije istraživanje koje je objavila European Union Agency for Fundamental Rights 2024., pokazuje da su Romi i dalje jedna od najdiskriminiranijih i najsiromašnijih skupina u Europi. Procjenjuje se da oko 70% Roma u Europi živi u riziku od siromaštva, što je gotovo četiri puta više nego u općoj populaciji Europske unije. Posebno zabrinjava podatak da je 77% romske djece izloženo riziku od siromaštva, čime se socijalna nejednakosti prenosi s generacije na generaciju.
Romkinje u Europi često se nalaze na raskrižju dvostruke diskriminacije – kao žene i kao pripadnice romske zajednice. Prema istraživanju, samo 38% Romkinja ima plaćen posao, dok je među Romima muškarcima zaposleno oko 69%. Ova razlika jasno pokazuje koliko su rodne nejednakosti duboko ukorijenjene i unutar same društvene marginalizacije Roma.
Ako se upitamo za život Romkinja u suvremenom društvu, onda jedno je od onih pitanja koja često ostaju u sjeni šire društvene dinamike, no u posljednjim desetljećima postepeno dobiva više pažnje, osobito u kontekstu borbe za ljudska prava i ravnopravnost spolova. Romkinje, kao i mnoge druge marginalizirane skupine, suočavaju se s brojnim izazovima koji proizlaze iz predrasuda, diskriminacije i povijesne stigmatizacije, dok istovremeno nastoje oblikovati svoje mjesto u modernom društvu.
Romkinje, kao i Romi, imaju dugu povijest koja je u velikoj mjeri obilježena nomadskim načinom života, a njihov identitet se često temelji na specifičnim kulturnim, jezičnim i vjerskim tradicijama. No, tijekom vremena mnogi su se Romi, pa tako i Romkinje, smjestili u urbanim sredinama, dok je još uvijek prisutna snažna povezanost s romskom zajednicom i tradicijom. U mnogim zemljama, Romkinje i dalje čine značajan postotak društva, no često su izložene diskriminaciji u različitim aspektima života.
Jedan od ključnih izazova s kojima se Romkinje suočavaju jest pristup obrazovanju. Mnoge romske djevojčice suočavaju se s obiteljskim, socijalnim i kulturnim barijerama koje onemogućuju njihov potpuni razvoj. U mnogim zajednicama još uvijek prevladava mišljenje da obrazovanje djevojčica nije prioritet, a za Romkinje, to može značiti ograničene mogućnosti za obrazovanje i napredovanje u životu. Nizak obrazovni status također negativno utječe na njihove izglede za zapošljavanje, čime se stvara ciklus siromaštva i isključenosti.
Osim toga, Romkinje se suočavaju s diskriminacijom u zapošljavanju, jer su često doživljene kroz prizmu stereotipa o Romima kao „nesređenim“ ili „neozbiljnim“ ljudima. Ova stereotipizacija može onemogućiti im pristup prilikama za rad, čak i kada su kvalificirane za određene poslove.
Romkinje imaju ograničen pristup zdravstvenoj skrbi. U mnogim slučajevima, zdravstvene usluge nisu prilagođene specifičnim potrebama romskih žena, a predrasude u zdravstvenom sustavu dodatno kompliciraju situaciju. Često se suočavaju s nedostatkom informacija o zdravlju i preventivnim mjerama, a u nekim slučajevima im je teško doći do osnovnih usluga zbog diskriminacije ili administrativnih prepreka.
Romkinje također pate od rodne neravnoteže, koja se očituje u načinu na koji se tretiraju unutar vlastite zajednice i šire društvene zajednice. Tradicionalni rodni obrasci, u kojima je žena smatrana prvenstveno majkom i domaćicom, ograničavaju njezinu slobodu i mogućnosti. Mnoge Romkinje suočavaju se s nasiljem u obitelji, dok je izvještavanje o takvim incidentima često otežano zbog straha od stigmatizacije ili zbog nedostatka pravnih i socijalnih resursa. Također, kulturološki pritisci na romske djevojčice mogu dovesti do ranih brakova i trudnoća, što dodatno otežava njihove šanse za obrazovanje i osobni razvoj. Iako se Romkinje suočavaju s mnogim izazovima, posljednjih godina pojavilo se mnogo inicijativa i organizacija koje se bore za poboljšanje statusa romskih žena. Aktivistice i organizacije poput Romani Kafen, Roma Women’s Fund i mnoge druge širom svijeta rade na pružanju obrazovanja, ekonomske pomoći i socijalnih usluga za romske žene. Također, postoje nastojanja za povećanjem broja romskih žena u politici, što je ključ- ni korak ka promjenama u zakonodavstvu i društvenim normama.
Romske žene se bore protiv stereotipa i predrasuda kroz kreativne izraze, poput književnosti, glazbe, filma i drugih umjetničkih medija, gdje često izražavaju svoje iskustvo i borbu za ravnopravnost. Neke romske žene također postaju predvodnice u svojim zajednicama, pružajući uzore mladim djevojčicama i potičući ih da teže višim obrazovnim i profesionalnim ciljevima.
Život Romkinja u suvremenom društvu nije jednostavan. Iako su suočene s brojnim društvenim, kulturnim i ekonomskim barijerama, njihova borba za ravnopravnost, pristup obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvu, kao i njihova angažiranost u aktivizmu i umjetnosti, pokazuje da su promjene moguće. Svijest o njihovoj situaciji i potreba za većim uključivanjem u društvo moraju biti prioritet, jer samo kroz kolektivnu borbu možemo stvoriti društvo u kojem su svi, bez obzira na etničku pripadnost ili spol, ravnopravni i imaju jednake šanse za ostvarenje svojih potencijala.
Ramiza Memedi
